Bez normalizacije odnosa, dve strane ne mogu napred

2018-08-10T10:04:17+00:00 10. 08. 2018.|Vesti|

BEOGRAD: Da je sporazum Beograda i Prištine neophodan, da vreme ne radi ni za jednu stranu, opšti je zaključak koji su mediji izveli nakon dvočasovne razmene stavova učesnika okruglog stola održanog 3. avgusta u Medija centru u Beogradu a povodom publikacije s kolumnama koje su prethodnih godinu dana na portalu KoSSev objavili Dušan Janjić i Bljerim Šalja.

Bljerim Šalja (levo) i Dušan Janjić

Predsednik upravnog odbora beogradskog Foruma za etničke odnose i kosovski publicista i političar u prethodnoj su godini, prateći proces razgovora, dogovaranja i nesporazumevanja između Beograda i Prištine, u svojim kolumnama pokušali da približe ključne tačke i „nametnu“ glavne elemente koji bi nas mogli povesti ka normalizaciji i „normalnosti“. 

Na okruglom stolu na temu „Izazovi dijaloga o normalizaciji odnosa Srbije i Kosova“, mediji su, osim autora, čuli i druge učesnike, ali je utisak većine, osim neophodnosti da se sporazum postigne i to što pre, da atmosfera za to nikada nije bila gora. 

Šalja je rekao da razgovaramo već 21 godinu i da on ne može ni da zamisli da ćemo to činiti i narednih deset, te poručio da je sporazum preduslov da napred krenu obe strane, jer smo sada jedni drugima taoci. On je istakao da „unutrašnja normalizacija“ društava Kosova i Srbije ne može da se dogodi bez potpisivanja jednog sveobuhvatnog sporazuma. Sporazum je neophodan, kako navodi Šalja, ali atmosfera za to „nikada nije bila gora“. Obrazložio je da je potrebno raditi na atmosferi dijaloga i izgradnji međusobnog poverenja. Eventualni neredi, o kojima se spekuliše, kako je primetio, samo bi vodili do suspenzije dijaloga i sadašnjeg procesa pregovaranja i vratili nas na početak. 

Tatjana Lazarević

Uključivši se u raspravu, urednica portala KoSSev, Tatjana Lazarević, pomenula je da je od prethodnog dana KFOR vidljiviji na terenu, u srpskim sredinama i na integrisanim graničnim prelazima, te upozorila da se to događa u jeku vrlo ozbiljnih upozorenja i spekulacija o mogućim nemirima na severu.

Ona je podsetila da sutrašnji dan, 4. avgust, označava termin kada ističe ultimatum koji je srpska strana dala Prištini da se formira organizacija koja se predstavlja kao simbol autonomije Srba, Zajednica srpskih opština, ukazavši da se istovremeno pojavila vest da nacrt statuta ZSO, na kojem inače radi upravljački tim, sadrži i izvršna ovlašćenja, protiv čega su kosovski Albanci. Lazarevićeva je skrenula pažnju i na izjave igumana manastira Visoki Dečani, Save Janjića, da se Kosovom šire spekulacije o mogućem „međusobnom dogovornom incidentu na severu“.

Mediji su posebno „izvukli“ s ovog skupa temu razmene teritorija, a o čemu se inače spekuliše, pa su tako preneli da je Siniša Vuković, profesor na vašingtonskom univerzitetu „Džons Hopkins“, rekao da bi ta ideja, koju je, kako je naveo, Tači nazvao korekcijom granica, samo zakomplikovala već komplikovani dijalog. To strateški, kako kaže, nije dobro ni za jednu stranu, te pojašnjava: 

Siniša Vuković

„Pre svega ne treba smetnuti sa uma da se na severu nalaze resursi za Prištinu poput vodosnabdevanja. Drugo, opšte je poznato da vecina Srba živi južno od Ibra, dakle problematizuje se budućnost manjina“. 

Manjine bi, rekao je Vuković, bile u gorem položaju u slučaju bilo kog vida razmene teritorija, jer bi to, uveren je, ohrabrilo nacionalističke snage, a tu je onda, prognozira, neminovan domino efekat što bi nepovratno destabilizovalo region.

On čak primećuje da se idejom o razmeni teritorija šalje jasna poruka da država nije u stanju ili ne želi da garantuje prava manjina i da priznaje nedostatak demokratskog kapaciteta. 

„Skreće se pažnja sa suštine dosadašnjih pregovora. Ko god insistira da se fokus zadrži na ovoj temi, ili gubi ili kupuje vreme. Zavisi koga pitate“, konstatuje Vuković.

I „podela“ o kojoj se govori, prema rečima Dušana Janjića, bežanje je iz okvira normalizacije, te opasnost za ograničene sukobe, a sve bi se opet svelo na to da i nakon toga vlasti moraju sednu i razgovaraju.  Janjić je istakao i problematiku samog pojma normalizacije, koji nije definisan niti ograničen od strane vodećih učesnika dijaloga, već predstavlja „more bez obala“. On je na ovom skupu podsetio i da Srbija nikada nije donela akcioni plan za poglavlje 35, navodeći da se za to čeka evropska birokratija, ali i potencirajući da o trajnim rešenjima treba razmišljati tek posle potpisivanja sporazuma.

Sporazum je, zaključak je okruglog stola,  neophodan, a razlog je, složili su se svi učesnici, da jedino sporazum omogućava da dve strane imaju jasan put ka Evropi. 

Ni Srbija neće imati jasan put ka Evropskoj uniji ako ne reši pitanje Kosova, ali ni Kosovo bez rešavanja odnosa sa Srbijom ne može čak ni da aplicira za članstvo u toj zajednici. 

I, kako je to primetio jedan od autora, Bljerim Šalja, „ako razmišljamo da pobedimo jedni druge u dijalogu onda smo u velikim problemima“. 

Treba da nađemo zajednički imenitelj koji će objediniti namere obe strane i da to bude dobitna kombinacija i za Srbiju i za Kosovo, poručio je Šalja, što je generalno poruka svih tekstova u publikaciji „Dušan Janjić i Bljerim Šalja na +38…“, koju je izdao Forum za etničke odnose. 

https://ssl.gstatic.com/ui/v1/icons/mail/images/cleardot.gif