Dr Zoran Milivojević: Kako dalje povodom KiM?

2018-02-23T09:47:51+00:00 13. 05. 2015.|Vesti|

Posle posete F. V. Štanmajera, nemačkog ministra spoljnih poslova Beogradu, situacija u vezi sa Kosovom i Metohijom u kontekstu pristupanja Srbije EU je dosta jasna:“Kosovo“ je ključno pitanje daljeg napretka Srbije ka EU kako je uostalom i sam premijer Vučić na zajedničkoj konferenciji za štampu potvrdio. Premijer je, takođe, u tom kontekstu decidno ponovio i da Srbija nikada neće priznati samoproglašeno „Kosovo“. Podsećanje ministra Štanmajera s tim u vezi na poziciju Bundestaga u čijoj je ustavnoj nadležnosti odlučivanje o prijemu novih članica u EU, sa druge strane potvrđuje da se ni nemački stav, poznat od ranije još iz perioda iznenada preminulog poslanika Bundestaga gospodina Šokenhofa, nije značajnije promenio.

Ne treba sumnjati da je ministar Štanmajer, razgovarajući sa vrhom Srbije o pristupanju EU i kontekstu KiM, iznosio i stav koji podržava većina u EU koja je priznala „Kosovo“. Ta većina na čelu sa Nemačkom, Velikom Britanijom, Francuskom, normalizaciju odnosa Beograd-Priština tumači kao normalizaciju između dva suseda i međunarodnopravno priznatih subjekata. U ovom smislu tumači i Briselski sporazum i njegove odredbe koje se tiču „kosovskog zakona“ kao osnove za punu reintegraciju srpskog korpusa u „kosovski“ pravno-politički sistem. Ovo je i razlog za nesporazume i blokadu oko formiranja Zajednice srpskih opština čime bi „puna primena Briselskog sporazuma“ bila u celini obuhvaćena, a na čemu upravo insistira većina u EU kao uslovu za otvaranje poglavlja 35 na početku pregovora.

Ostaju i dileme oko tumačenja i pravne prirode „pravno obavezujućeg sporazuma“ koji, prema Pregovaračkom okviru, treba da zaokruži proces normalizacije odnosa Beograd-Priština i omogući neposredno pristupanje Srbije EU. Međutim, prema napred navedenim stavovima i tumačenjima normalizacije od strane većine u EU, treba računati na analogiju i u ovom slučaju. Dakle na tumačenje da se radi o sporazumu između dva međunarodnopravna subjekta. Uveravanja da se deklarativno priznanje ne traži ne mora da bude od odlučujućeg značaja za suštinu prava i obaveza iz takvog sporazuma koji primenom proizvode važna politička i pravna dejstva. Ovde valja dodatno podvući zbog uticaja SAD da od njih ne treba očekivati drugačiji pristup od onoga kojim naglašeno podržavaju nezavisno „Kosovo“ u svakom pogledu, dakle da nema razlika između SAD i većine u EU koja je priznala „Kosovo“.

U ovakvim okolnostima postavlja se pitanje kako će dalje teći proces pristupanja Srbije EU u kontekstu KiM? Dakle da li će većina koja je priznala „Kosovo“ i odlučuje u EU, insistirati na njegovom punom međunarodnopravnom subjektivitetu imajući u vidu i najnoviju odluku komisije EU da se zaključi Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa „Kosovom“. Shodno čvrstom stavu Srbije o nepriznavanju „Kosova“ i punoj zaštiti nacionalnih interesa, takav prilaz bi blokirao dalji pozitivan tok i ishod procesa. Stoga ovakva situacija sada neposredno i konkretno otvara značajno pitanje kako i koliko će Brisel (i Vašington) vrednovati aktuelnu političku i reformsku orijentaciju i rezultate srpske vlade na tom putu u uslovima njenog strateškog opredelenja za EU integracije, gde spada i dijalog Beograd-Priština, a što sve skupa oni sami podržavaju i visoko ocenjuju. Ukoliko bude uvažavanja pozicije Srbije da ne može da pređe „crvenu liniju“ oko KiM i neposrednih nacionalnih interesa, onda ćemo imati pozitivan odgovor i na direktno pitanje da li su integracije Srbije interes EU i moguće uz punu zaštitu njenih nacionalnih interesa generalno i u vezi sa KiM. Takođe, dobili bi se indirektno odgovori i na dilemu vezano za jasan stav zapadnih centara moći oko krajnje problematične i aktuelne eskalacije pitanja „velike Albanije“, zatim oko projektovanja trajnije stabilnosti u regionu i najzad oko tretmana srpskog korpusa u celini u sadašnjim i budućim regionalnim i evropskim kretanjima i odnosima. U suprotnom se zaključci sami po sebi nameću.

(tekst je preuzet sa sajta ‘Centar za strateške alternative – CSA’)